Dijalog kao proces koji prevazilazi bilateralne političke ciljeve 

Sve dok postoji jedna opšta tendencija da se dijalog doživljava kao politički i bilateralni proces zasnovan na protivrečnostima između država, implikacije takvog procesa su mnogo složenije.

0
186

Iako je tačno da bi dijalog između Kosova i Srbije trebalo pre svega doživljavati kao politički proces i proces koji je fokusiran na bilateralnim odnosima između država, treba imati na umu da su njegovi efekti ili implikacije višedimenzionalne prirode i ne ograničavaju se samo na ideju međusobnog priznavanja između dve države. Tačnije rečeno, odnos Kosova i Srbije je bio i nastavlja da bude praćen implikacijama koje dodiruju vitalna pitanja kao što je ekonomija, region Balkana u celosti kao i evroatlantska integracija obe države koje tvrde da imaju protivrečnosti tokom procesa. 

Kao prvo, treba imati u vidu da Srbija i Kosovo ostaju značajni ekonomski partneri (iako je u stvari taj odnos nesrazmerno povoljniji za Srbiju) i na osnovu toga imaju jedan realan podsticaj da rade na jačanju sadašnjeg odnosa putem postizanja jednog eventualnog sporazuma. U stvari, prema navodima poslednjeg izveštaja Kosovske agencije za statistiku, Srbija i dalje ostaje glavni uvoznik kosovske robe iz zemalja CEFTA. Tačnije rečeno, od januara do marta meseca 2022. godine, Srbija je uvezla 32.2 miliona evra robe, a iza sebe je ostavila zemlje poput Albanije i Makedonije. Ovaj moćni trgovinski odnos može paradoksalno da oslabi i spremnost država da rade u pravcu jednog političkog sporazuma, što, naravno, u isto vreme dokazuje izuzetno pragmatičnu prirodu postizanja sporazuma koji bi dalje regulisao odnose između dve države koje imaju jasne međusobne interese. 

Dalje, nemoguće je da u kontekstu Balkana proces dijaloga nema efekat i na susedne zemlje. U stvari, postoji jedna kontinuirana (ali ipak neefikasna) retorika lidera da Kosovo i Srbija moraju da deluju konstruktivno i da uzimaju u obzir implikacije ovog procesa na nivou Balkana. Predsednik Crne Gore, Milo Đukanović, je tokom poslednje posete Prištini izjavio da “treba da budemo konzistentni u ovom političkom procesu, jer se ovde ne radi samo o ovim dvema zemljama.” On je dalje dodao da proces dijaloga “ima uticaj na stabilnost regiona, mi kao jedan sused pokazujemo poseban interes da se ovaj dijalog nastavi, i da u bliskoj budućnosti bude jednog održivog sporazuma.” Isto tako i predsednik Severne Makedonije, Stevo Pendarovski, izjavio je da “Republika Severna Makedonija podržava jedno zajedničko rešenje koje će doprineti regionalnoj stabilnosti i neće ugroziti bezbednost susednih država.” Dakle, u ovom kontekstu treba napomenuti da Kosovo i Srbija nisu pokazali tendenciju da razmatraju ove implikacije i da su veoma dosledno doživljavali dijalog kao potpuno bilateralan. 

Drugi element je ponašanje u procesu dijaloga dijaloga i odnos država prema međunarodnom faktoru. Prema tome, ponašanje dve zemlje u dosadašnjem procesu (naročito nejasan stav Srbije o ratu u Ukrajini) doprineo je jačanju jednog svojevrsnog, ne baš optimističkog narativa o evroatlantskoj budućnosti dve zemlje. Dakle, prošlo je više od deset godina ovog procesa i međunarodni faktor je i dalje snažno zainteresovan za ovaj proces, ali je korist za Kosovo i Srbiju na njihovom evroatlantskom putu bila veoma ograničena. Tako je tokom ovog perioda stav međunarodnog faktora bio u najboljem slučaju neutralan prema procesu integracije dveju država i to se najbolje vidi sa idejom da ni Kosovo ni Srbija nisu mnogo napredovali u tom pogledu. Dakle, dok se čini da države ne prihvataju kompromis, one prave kompromis sa sopstvenom budućnošću u odnosu na međunarodni faktor.

Sve dok postoji jedna opšta tendencija da se dijalog doživljava kao politički i bilateralni proces zasnovan na protivrečnostima između država, implikacije takvog procesa su mnogo složenije i obuhvataju međusobni ekonomski odnos, položaj država naspram međunarodnog faktora i, u stvari, utiču i na ceo region Balkana. S tim u vezi, sve dok države ne pokažu političku volju za napredak u ovom procesu, one nastavljaju da istovremeno snose posledice koje prevazilaze politički aspekt ovog procesa.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.