Dijalog Kosova i Srbije i diskutabilan kredibilitet EU-a

Pitanje kredibiliteta Evropske unije kao posrednika u procesu dijaloga ali i kao političke strukture zaslužuje da se oceni sa gledišta pristupa Evropske unije u odnosu na Srbiju. Treba imati u vidu da za razliku od jasnoće iskazane od strane države Kosovo, država Srbija je u najboljem slučaju imala dvosmislen pristup u vezi sa njenom orijentacijom ka Evropi i uopšte ka zapadu.

0
211

Sada kada je ponovo pitanje viza za državu Kosovo izostavljeno sa dnevnog reda, legitimno je još jednom razgovarati o legitimnosti same Evropske unije kao posrednika u dijalogu i posebno što se tiče pokazanog pristupa prema Kosovu i Srbiji. U stvari, bez obzira na navodnu evropsku budućnost Kosova, EU se ne dokazuje kao kredibilna institucija u procesu posredovanja. I to iz razloga što se dijalog i dalje koristi kao sredstvo uslovljavanja za vize, konstruktivno ponašanje Kosova ne biva nagrađeno, a pre svega evropski faktor nastavlja da bude tolerantan prema Srbiji.

Kao prvo, prema rečima mnogih poznavaoca procesa dijaloga i odnosa Kosovo-EU, postoji jedna vrsta tendencije ili hronologije od početka ovog procesa da se pitanje viza sada već povezuje sa delovanjem države Kosovo u procesu dijaloga. Prema rečima političkog analitičara, Jusuf-a Thaçi-ja, ako Evropska unija koristi vize kao štap ili šargarepu kroz traženje ustupaka u procesu dijaloga u zamenu za vize, onda bi Kosovo trebalo da se povuče iz takvog procesa. Dalje, prema navodima Thaçija, ovi procesi treba da se posmatraju kao zasebni. S tim u vezi, prema mišljenju poznavaoca političkih pitanja Balkana, Mehmeta Prishtine, postoji svojevrsni nastavak obećanja datih za liberalizaciju od strane EU za Kosovo a koje do sada nisu realizovane. U tom smislu, država Kosovo se može posmatrati kao žrtva nadnacionalne organizacije pošto je već opšte poznato da je Kosovo ispunilo kriterijume za viznu liberalizaciju.      
 
Drugi element koji zaslužuje pažnju jeste da Evropska unija i dalje ima neku vrstu retorike (ali naizgled prazne) za konstruktivno delovanje strana uključenih u proces dijaloga. U tom pogledu, bar u poređenju sa drugom stranom u dijalogu, može se reći da je država Kosovo bila konstruktivna. Ali, bez obzira na to što su evropski lideri na dosledan način pozdravljali napore naših lidera, možemo smatrati da su koristi države Kosovo u ovom procesu zapravo bile veoma skromne. To najbolje dokazuje činjenica da Kosovo još uvek ima samo status potencijalnog kandidata za EU i da je možda najveće dostignuće ove zemlje bilo potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, čiji su efekti na ekonomiju Kosova u najboljem slučaju ograničeni, ako ne i negativni.
 
Pitanje kredibiliteta Evropske unije kao posrednika u procesu dijaloga ali i kao političke strukture zaslužuje da bude ocenjeno sa gledišta pristupa Evropske unije u odnosu na Srbiju. Treba imati u vidu da, za razliku od jasnoće iskazane od strane države Kosovo, država Srbija je u najboljem slučaju imala dvosmislen pristup u vezi sa njenom orijentacijom ka Evropi i uopšte ka zapadu. Srbija ni ranije nije uvek išla u skladu sa očekivanjima međunarodnog faktora u procesu dijaloga, ali sada je njen bilateralni odnos sa Rusijom učinio njenu poziciju još maglovitijom u odnosu na EU i zapad uopšte. Paradoksalno, kako tvrdi gospodin Prishtina, prema navodima Evropske unije, Srbija je ostvarila napredak u procesu evropskih integracija u isto vreme kada ova država nastavlja da održava neutralno-pozitivan odnos prema Rusiji, diskriminiše albanske građane Preševa i ne ulaže ni najmanji napor da razmotri njen Ustav u kojem je Kosovo (široko priznato) deo tog Ustava. U tom pravcu, a u skladu sa realizmom kao pristupom u međunarodnim odnosima, teško je govoriti o značaju organizacija kada se uzme u obzir ovakav neprincipijelan pristup koji više liči na uobičajene bilateralne međudržavne odnose nego na jedan sveobuhvatniji pristup koji bi trebalo da bude tipičniji za međunarodne organizacije.

Dok je Evropa prirodni put (ili bi trebalo da bude) za Kosovo i Srbiju, čini se da Evropska unija, koja je na neki način i sama Evropa, ne služi kao kredibilna institucija. Ova institucija do sada nije imala samo ograničen uspeh u guranju procesa dijaloga napred, nego se za nju već može reći da koristi jedan takav proces za agende koje su van fokusa ovog procesa. Ovakav pristup EU-a prema Kosovu i Srbiji je neprincipijelan, nepravedan prema Kosovu a pre svega doprinosi da se direktno ili indirektno počne dovoditi u pitanje kredibilitet jedne institucije koja je neretko bila osporavana čak i u pogledu samog njenog postojanja. 


Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.