Dvadeset tri godine kasnije – rešavanje Kosova na “Istočnom frontu”?

Upravo u ovakvoj situaciji, Srbija mora da donese odluku kojoj strani će se prikloniti, odlaganja više nema. A čini se da je mogući izbor samo jedan i to ne onaj koji većina ljudi u Srbiji podržava, a to je neminovno okretanje ka zapadu.

0
329

Verovatno ste u prethodna dva meseca imali prilike da pročitate beskonačan broj tekstova o ratu u Ukrajini da ćete posle prvih redova ovog teksta pomisliti: “O neee… još jedan tekst o ratu! Dokle više!?” I donekle ste u pravu, zaista je mnogo ljudi u još više tekstova obrađivalo temu Ukrajine, da zaista svi imamo utisak da svako, svuda i u svakoj prilici govori samo o tome.

Ali u kom delu ova konstatacija baš i ne stoji? Ne stoji u smislu promena koje sam taj rat izaziva širom sveta! A svedoci smo koliko brzo se te promene dešavaju i u kojim sve sferama života. Dešavaju se toliko brzo i na toliko nivoa da svi sada uzmemo da pišemo samo o tome, teško da bismo mogli da pokrijemo sve teme (čitaj: posledice proistekle iz rata u Ukrajini).

Ako se fokusiramo u užem smislu na naš region, možemo videti da smo se u prethodna dva meseca kretali od toga da se Srbija pravi mrtva i čeka da prođe, do histerije na Kosovu kako je tobože sada neposredno vojno ugroženo od Srbije, svih previranja i strahovanja oko snabdevanja energentima, pa do veoma podeljenih mišljenja u narodu (bar u Srbiji) oko podrške jednoj ili drugoj strani u ratu. 

Bez želje da donosim vrednosni sud o ovom konfliktu, hajde da sagledamo kako sva ova frka može da utiče na Kosovo u smislu statusa samog Kosova, statusa Briselskih pregovora i odnosa sa Srbijom. I tu pre svega želim da jasno istaknem jednu stvar: Kosovo u ovom trenutku, naročito u odnosu na rat u Ukrajini, ni na koji način nije vojno ugroženo od Srbije i to je bila isključivo populistička galama od strane kosovskih vlasti da se malo dobije na popularnosti na aktuelnoj temi. Pa, Srbija je u ovom trenutku dezorijentisana zbog svoje dugogodišnje politike flertovanja sa svima i neopredeljivanja između dve više nego očigledno suprotstavljene strane, da sada ni sama ne zna šta joj je činiti. Ako na to dodamo da se nalazi u post-izbornom vakumu, bez ijedne institucije vlasti koja nije u tehničkom mandatu, pitam se na koji je to način Srbija trenutno pretnja bilo kome, osim sama sebi?!

I upravo takva pozicija Srbije je možda “booster” u konačnom rešavanju pitanja Kosova, više nego samo deklarativna dobra volja dve strane u pregovorima i više nego svi do sada postignuti prinudni sporazumi koji su sami sebi svrha.

Upravo u ovakvoj situaciji, Srbija mora da donese odluku kojoj strani će se prikloniti, odlaganja više nema. A čini se da je mogući izbor samo jedan i to ne onaj koji većina ljudi u Srbiji podržava, a to je neminovno okretanje ka zapadu. To nam govori i nagla promena narativa u pro-vladinim medijima, čudni politički susreti i izjave suprotstavljenih strana na srpskoj političkoj sceni, nove diplomate čije se delovanje već sada jasno vidi. Ako na sve navedeno dodamo i jasan stav predsednika Rusije o tome kako Donjecka i Luganska Narodne Republike imaju pravo na samoopredeljenje baš zato što je suprotna strana to pravo priznala Kosovu, jasna je poruka i Srbiji i zapadu – Rusija gleda svoj interes, a ne interes pravde i prava. Iznenađenje, zar ne? 🙂

Sve to ukazuje da će se u najskorijem vremenu desiti nešto što je, po uverenju zapada, odavno trebalo da se desi u Srbiji. To je najveća slabost Srbije i prostor za pritisak na nju u rešavanju svih otvorenih pitanja sa zapadom, a pitanje Kosova je svakako jedno od najznačajnijih i najtežih. 

Tako da ova, biću dovoljno bezobrazan da kažem, laprdanja sitnih činovnika dve strane u pregovorima služe sama sebi i imaju domet najdalje do unutrašnje-političkog spinovanja. Krupne stvari se dešavaju na drugom terenu, na “Istočnom frontu”, i upravo je ovo vreme kada i deklarativni suverenitet svih zemalja, demokratija i pravo izbora biva u potpunosti ogoljeno i ostaje suština – a to je: dosta smo se igrali demokratije, teška su vremena, mali se NIŠTA ne pitaju!

Vreme je donošenja odluka i nijedna od tih odluka nije laka ni za koga u svetu. Ali bukvalno ni za koga! I sa istočne i sa zapadne strane ovog sukoba samo se zbrajaju gubici, broje žrtve (što ljudske, što ekonomske) i tresu se gaće od nadolazeće jeseni i zime… najmanje zbog hladnoće!

Da li smo spremni?

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.