Kosovski Srbi u albanskim medijima na Kosovu

0
175

Koliko su kosovski Srbi zastupljeni u kosovskim medijima na albanskom jeziku? Sa kojim teškoćama se suočavaju novinari i kako se situacija može promeniti? Ovo su bila neka od pitanja o kojima se raspravljalo u debati koju je vodila New Perspektiva.

Milica Andrić Rakić iz organizacije civilnog društva New Social Initiative kaže da u medijima na albanskom jeziku postoji značajan nedostatak prisustva srpske zajednice i njihovog mišljenja.

“Verujem da su naši stavovi nedovoljno zastupljeni i vreme koje dobijamo nije adekvatno kako bi se u potpunosti objasnila pozicija zajednice kosovskih Srba i smatram da ovo ozbiljno utiče na percepciju većinske zajednice, kao i na neke odluke vlade,” kaže Andrić Rakić.

Prema njenim rečima, nepotpuno razumevanje situacije na Severu – sa kojim problemima se tamo suočavaju – je i uzrok neuspeha da se reši pitanje registarskih tablica od septembra meseca prošle godine.  

Mediji obe zajednice izveštavaju skoro isključivo o događajima vezanim za njihovu zajednicu, dok u medijima na albanskom jeziku retko možete naći informacije o problemima koje Srbi imaju u svakodnevnom životu, npr. u Gračanici, nekoliko kilometara od Prištine, ili u Partešu i Ranilugu, kod Gnjilana.

Čak i u slučajevima kada se ulažu napori, pristup srpskoj zajednici, jezičke barijere i stigma predstavljaju poseban izazov, kaže Kreshnik Gashi, glavni urednik na Kallxo.com. 

“Ima mnogo slučajeva kada pokušavamo čak samo da izvestimo o malim temama iz ovih zajednica i one imaju problem da govore sa medijima, jer se ne osećaju bezbednim da razgovaraju sa albanskim novinarima i slično, jer misle da oni ne rade u javnom interesu,” kaže  Gashi. 

On dodaje da je potrebno raditi sa zajednicom da bi im se stavilo do znanja da su novinari tu radi javnog interesa, a ne radi interesa neke od zajednica.

Još jedna poteškoća je pristup novinara institucijama –  za srpske novinare pristup centralnim institucijama dok za albanske novinare pristup lokalnim institucijama u opštinama sa većinskim srpskim stanovništvom.

Zajedno sa pitanjem međusobnog poverenja i bezbednosti, najveća prepreka je nepoznavanje jezika, dok prevodi zahtevaju znatna sredstva. Kao jedino dugoročno rešenje za ovo pitanje, Andrić Rakić vidi međusobno učenje jezika u srednjim i osnovnim školama, što za nju izgleda kao jedna veoma daleka budućnost.  

“Bez uklanjanja jezičke barijere jednostavno ne postoji ništa suštinsko što mediji mogu da urade, a što ne zahteva značajne fondove, jer, kao što sam rekla, kratke izjave od petnaest sekundi ili rečenica jednostavno nisu ni približno dovoljne da se objasne kompleksnost svih problema sa kojima se suočavaju pripadnici srpske zajednice na severu ili na jugu,” kaže ona.

Ima slučajeva kao, na primer, kod BIRN-a (Balkan Investigative Reporting Network) gde zajednički timovi albanskih i srpskih novinara rade na istim izveštajima, sa istom uređivačkom politikom, kaže Gashi. Ali, on ističe da javna televizija ima mogućnost da popuni ovu prazninu i što se tiče prevodilaca i što se tiče novinara na oba jezika, kao i da ima finansijska sredstva koja dobija od poreskih obveznika.