Rad Komisije za istinu i pomirenje se mora dovršiti

Ovo nije predsednički proces, već građanski, nacionalni i sporazumni, kako bi se stvorila institucija potrebna Kosovu da ojača demokratiju i integraciju svih svojih građana i zajednica; da pomogne da se stavi tačka na prošlost.

0
463

Kosovska komisija za istinu i pomirenje, KIP, je u pripremi otkako je ideju o njoj izneo i podržao predsednik Hašim Tači (Hashim Thaçi). U interesu Republike Kosovo je da se njen rad nastavi i završi.

Prilikom uspostavljanja koncepta KIP-a, Tači je tvrdio da narod Kosova ima pravo da zna šta se dogodilo tokom rata. Njegova podrška je bila dosledna, a njegova kancelarija je imala ključnu ulogu u stvaranju i finansiranju rada pripremnog tima KIP-a. Koji god bio razlog, on je stvorio prostor i resurse za stvaranje komisije. Tači je sada u Hagu, i premda je kosovska KIP bila njegova inicijacija, on nije njen vlasnik. Njeno stvaranje je ključno za demokratsku i evropsku budućnost Kosova.

Cilj KIP-a je da omogući građanima Kosova koji su žrtve rata i onima koji su preživeli rat da shvate istinu o tome šta se dogodilo svakome od njih pojedinačno, kao i široj zajednici. Radi se o učenju istine koliko god je to moguće. Ne radi se o osuđivanju i optuživanju. Rad KIP-a biće ključni doprinos tranzicionoj pravdi i ponovnoj izgradnji razumevanja i održivog mira. To bi trebalo da bude primer drugima.

Ovaj proces traženja istine pružiće zapis za istoriju i razumevanje ljudskog ponašanja u tim traumatičnim danima pre više od 20 godina koji su promenili živote. To će biti obrazovni proces koji će pomoći mladoj postkonfliktnoj generaciji da razume kosovsku istoriju, širi kontekst sukoba i njegov uticaj.

Stvaranje KIP-a je težak, ali neophodan korak za uzdizanje iznad atmosfere rata, politike mržnje i nacionalizma koji trenutno postoje. To je proces poštovanja i priznavanja ljudskih prava svih ljudi koji žive na teritoriji Kosova. To je proces koji će, ukoliko se pametno sprovede, steći priznanje za mladu kosovsku državu koja će pokazati građansku i demokratsku zrelost, koja joj naizgled trenutno nedostaje. Videće se da je Kosovo sposobno da deluje u skladu sa međunarodnim pravom i konvencijama. Država će pokazati da ima svoje vrednosti i ciljeve i da može da se uzdigne iznad preslikavanja narativa i politika drugih.

Pripremni tim KIP-a osnovan je pre više od dve godine za izradu Normativnog akta koji će omogućiti stvaranje KIP-a. Već je urađeno mnogo posla, uključujući i izradu ovog akta. Pokrenute su široke konsultacije širom Kosova i sa međunarodnim akterima, uključujući i Međunarodni centar za tranzicionu pravdu, švajcarsku vladu i holandsku organizaciju PAX. Važno je da je tim svoj rad zasnovao na pristupu odozdo prema gore, slušajući ljude koji su najviše pogođeni sukobom, kao i akademsku zajednicu, udruženja žrtava, novinare i druge.  Ove konsultacije, za razliku od izveštavanja u medijima, odvijale su se na više nivoa, posebno među različitim kosovskim zajednicama. Nacrt zakona predviđa više nego ravnopravno učešće nevećinskih zajednica u državi. 

Normativni akt je objavljen i iznesen na dalje runde konsultacija. Vodeći stručnjaci su ovo zakonodavstvo visoko ocenili.

Idealno bi bilo da KIP bude uspostavljena putem zakona. Podrazumeva se da bi ovo moglo biti teško pitanje zbog lošeg funkcionisanja i stalne nestabilnosti kosovske Narodne skupštine i vlade. Kosovo je sada ponovo na ivici opštih izbora, otuda i dalje promene i neizvesnost. Parlament koji raspravlja i podržava zakon dao bi mu nacionalnu, demokratsku verodostojnost i vlasništvo, što alternativni proces predsedničkim dekretom ne bi doneo. Parlament treba da pokaže svoju zrelost i razumevanje istorije. 

Jasno je šta se mora učiniti, ali ovu jasnoću sputavaju institucionalni neuspesi i nedostatak političke volje i zrelosti. Ovo je pitanje koje bi trebalo da bude iznad politike. Treba tražiti konsenzus. Pripremni tim i drugi moraće dobro da razmisle kako da stvore politički dijalog sa novim parlamentom koji će, nadamo se, smestiti zrele i napredne poslanike koji pravilno obavljaju svoje demokratske zadatke. Već je započet posao na postizanju konsenzusa, ali sagovornici se neprestano menjaju zbog političke nestabilnosti. 

Ne samo da je potrebna podrška parlamenta, već i dalja aktivna međunarodna podrška koja će podržati proces. Postoji široko iskustvo i znanje o radu i doprinosu izgradnje mira i pomirenja u postkonfliktnim situacijama. To je iskusila većina evropskih zemalja, uključujući i Veliku Britaniju. EU je pomirenje postavila kao uslov za evropski put ambicioznih balkanskih država. Trebalo bi da projektuje mnogo čvršći glas.

Konačno, lokalna podrška je presudna. Iz održanih konsultacija znamo da postoji lokalna podrška. Šira poruka koju često čujemo je da ovde to neće uspeti, preteško je. Ovi procesi su uvek teški i nikad savršeni. Mnogo je bolje pozitivno odgovoriti na traženje sporazuma i rešenja, postići što je moguće više da se stvori razumevanje i održivi mir između bivših učesnika rata, žrtava, preživelih i njihovih potomaka. Budućim generacijama je takođe potrebno ovo zaveštanje.

Ovo nije predsednički proces, već građanski, nacionalni i sporazumni, kako bi se stvorila institucija potrebna Kosovu da ojača demokratiju i integraciju svih svojih građana i zajednica; da pomogne da se stavi tačka na prošlost.