Referendum bez znaka pitanja 

Na referendumu se ispostavilo da su građani Srbije glasali “za” ustavne promene. Ali, o čemu je bila cela ova epizoda? Ne mislim da je to bilo ništa drugo do još jedna ping-pong igra, potpuno beznačajna, i urađena da bi se izvukle moguće prednosti ispred dva naroda (Albanaca i Srba) i ispred međunarodne zajednice.

0
272

Kada sam prvi put video naslov vesti da će Srbija održati referendum da bi promenila Ustav, zaključio sam da to ima veze sa uklanjanjem preambule za Kosovo. “Da li ste za uklanjanje Preambule za Kosovo iz Ustava Srbije? ” – bilo je imaginarno pitanje. Ali ne! To je imalo veze sa načinom na koji se imenuju srpske sudije i tužioci. Dakle, srpsko rukovodstvo je pitalo srpski narod da li je saglasan da u procesu približavanja Evropskoj uniji (EU) sudije i tužioci budu imenovani u skladu sa evropskim standardima.

U načelu, izgleda da nema ništa loše u ovakvom referendumu. Ali, samo u načelu. U stvari, okolnosti nam govore da imamo posla sa još jednom banalnošću od strane srpske vlasti. Skupština Srbije je sa 2/3 poslanika odobrila ovu izmenu prošle godine, a posle kratkog vremena nakon toga, da se ponovo potvrdi narodna volja, održani su parlamentarni izbori. Štaviše, u aprilu će ponovo biti izbori i ponovo će srpski narod izraziti svoju volju, između ostalog, i po ovom pitanju. Čemu je služio ovaj referendum? Osim toga, oko pitanja o kojem je reč – ako bi promena zaista depolitizovala pravosuđe – nisu mogli da se slože čak ni stručnjaci iz te oblasti. 

U Severnoj Mitrovici, na dan referenduma, nije bilo nekih ozbiljnih protesta koje vredi pomenuti protiv odbijanja Kosova da se referendum održi na našoj teritoriji. Pitanje kako da se imenuju tužioci i sudije, kako da se depolitizuje pravosuđe, verovatno je bilo besmisleno našim građanima srpske nacionalnosti. Kako ste mogli da zamislite da se pravosuđe izuzme od politike kada su sami ljudi bili uhvaćeni i potisnuti politikom?

Ali, uprkos izostanku protesta i nezadovoljstva građana Srbije, i zvaničnici međunarodne zajednice su ostali nezadovoljni. Dan pre referenduma, ili dva, ambasadori zemalja QUINT-e sastali su se sa čelnicima tri glavne institucije zemlje, premijerom, predsednikom skupštine i predsednicom države. Ne znaju se razlozi zašto međunarodnu praksu narušavanja suvereniteta Kosova oni vide kao normalnu, ali zaključak da se to čini da bi se izbegli nemiri ispostavilo se da je samo zaključak. Ništa se nije dogodilo!

Pre održavanja referenduma, s druge strane, premijer Kosova Albin Kurti zatražio je od Skupštine da putem jedne rezolucije traži od njega da poštuje Ustav po tom pitanju. Da preformulišemo ovo: Premijer je zatražio od Skupštine da ona od njega traži poštovanje Ustava Kosova. Ovoga puta možda nije reč samo o spektaklu i folkloru. Veruje se da je sve to imalo veze sa oslobađanjem dela odgovornosti od sebe za zabranu (referenduma).

I opozicija je podržala ovakav način delovanja. Kurti se, s druge strane, hvalio da je branio suverenitet zemlje. Ali koji suverenitet? Opet govorimo o istoj državi i istom premijeru koji plaća struju Srbima na severu Kosova. Govorimo o istoj državi koja efektivno ne kontroliše severni deo Mitrovice, i koja je primorana da u vladinom kabinetu drži ministra poput Gorana Rakića koji stalno vrši protivustavne pozive.

Na referendumu se ispostavilo da su građani Srbije glasali “za” ustavne promene. 

Ali, o čemu je bila cela ova epizoda? Ne mislim da je to bilo ništa drugo do još jedna ping-pong igra, potpuno beznačajna, i urađena da bi se izvukle moguće prednosti ispred dva naroda (Albanaca i Srba) i ispred međunarodne zajednice.
 
Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.