Strujni udar

Uz svo dužno poštovanje prema svim sugrađanima, i finansijskoj situaciji u kojoj se svi mi nalazimo, porez i dažbine se moraju plaćati. Nije za džabe svugde u svetu poznata ona čuvena engleska poslovica “nema besplatnog ručka”.

0
183

Ovih dana svedoci smo razgovora koji se intenzivno vode i polemišu, kako na političkom nivou tako i na dnevno-društvenom nivou, a tiču se goruće teme koja je kao stavka u svakom kućnom budžetu veliki izdatak. Pogađate, naravno, radi se o mesečnom računu za struju. 

Posle nemilih događaja na ratom zahvaćenom Kosovu, a kako bi pomogli narod koji se zatekao u teškoj materijalnoj situaciji i celokupnoj nemaštini, iz razloga što nije bilo niti posla, niti bilo kojeg drugog načina kako bi se obezbedila egzistencija stanovništa, tadašnja vlada je pribegla solomonskom rešenju, da se na svaki mogući način omogući barem koliko toliko lakši život za stanovništvo koje nije odlučilo da napusti teritoriju Kosova i da emigrira dalje u Srbiju i ka zapadu. Jedan od tih mehanizama jeste i taj da se državi ne plaćaju redovne mesečne ili godišnje dažbine kao što su računi za struju, računi za vodu, porez, registracija motornih vozila i tako dalje. Kako je ovo u narednom periodu bila osetljiva tema za celokupni narod pa i političare, praksa svake naredne vlade je bila ista. Ovo je bio neki prećutni dogovor koji se poštovao dok se ne iznađe najbolje rešenje za ovu bezizlaznu situaciju u koje se sve više i više upadalo kako je vreme prolazilo. I prošlo je vreme. I to dosta vremena. Prošlo je oko 23. godine. Kada se okrene čovek u nazad  23. godine, moglo je mnogo više da se uradi po ovom pitanju, ali se ova stvar konstantno gurala pod tepih i izgleda da je došao kraj. 

Na trenutno aktuelnim političkim liderima se zalomilo da se ovo pitanje reši jer definitivno ova celokupna sitacija ne vodi nikuda. Uz svo dužno poštovanje prema svim sugrađanima, i finansijskoj situaciji u kojoj se svi mi nalazimo, porez i dažbine se moraju plaćati. Nije za džabe svugde u svetu poznata ona čuvena engleska poslovica „nema besplatnog ručka”. Upravo zbog tako jedne proste poslovice, države koje gaje pogled na svet kroz nju, imaju boljitak u svakom smislu te reči. Porez se mora plaćati da bi nam svima bilo bolje. Oko ovoga ćemo se svi složiti, a moje lično mišljenje je da bi trebalo napraviti platne razrede pa da svako u skladu sa svojim mesečnim prihodima bude razvrstan u platne grupe. Na taj način bi sugrađani koji se nalaze u težoj finansijskoj situaciji, lakše plaćali svoje obaveze jer bi oni bili umanjeni za razliku od sugrađana koji na mesečnom nivou imaju više primanja.

Kako će se način naplate rešiti, to ćemo videti u narednom periodu, ali što se tiče početka primene svega gore navedenog tu neće biti više iznenađenja jer je dogovor postignut. Kako prenosi dnevni list „Danas“ a i ostali mediji, Evropska  služba za spoljne poslove saopštila je da su pregovarači u Briselu postigli sporazum o mapi puta za implementaciju energetskih sporazuma u okviru dijaloga, uz posredovanje EU, u kojima se određuju konkretne obaveze obema stranama. Kako gore citirani list iz svojih izvora navodi, Elektrosever kompanija, koja je u vlasništvu Srbije i koja je osnovana na Kosovu, počeće da prema kosovskom zakonu snabdeva strujom potrošače u četiri većinske srpske opštine. Na taj način se okončava netransparentno i neregulisana aktuelna praksa. Cilj svega ovoga jeste upravo da se na regularan način vrši konstantni priliv novca u budžet a da se nakon toga iz realnih finansijskih prihoda, novac vraća građanima kroz ulaganja u druge stvari koji će im olakšati život. Ono što je sigurno, svest ljudi će se morati veoma brzo promeniti iako neće to biti lako. Teško je, posle dvadeset i više godina, vratiti stare navike ali postepneo i sa puno truda sve se može ponovo dovesti u red.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.