Tenzije kao prazna ljuštura

Da li smo zaista toliko zaglavljeni u prošlosti, zar zaista ne vidimo da traćimo život u tenzijama, barikadama, pokazivanju mišića i šupljim pričama? Verujem da to nije baš tako, iako smo apsolutno krivi što smo upali u tu zamku i pristajemo na te igre u kojima mi traćimo naš život, a ne živote naših “lidera”, verujem da su njihovi prilično dobri.

0
162

Baš sam nedavno sa urednikom ovog portala komentarisao kako se moji tekstovi uvek nekako pogode sa nekakvom krizom na Kosovu. Složili smo se da bi bilo lepo da imamo i tekstove u kojima komentarišemo i obične, normalne dane na Kosovu. Možda je i to nekome zanimljivo.  

Međutim, kada sam hteo da napišem običan tekst o Kosovu desi se da su ponovo postavljene barikade, dese se novi upadi specijalaca na sever Kosova što nikada nije bezazleno. Sada imamo specijalnu policiju i na mestima gde nikada ranije nismo imali, čak se dešava da specijalna policija zaustavlja i kontroliše saobraćaj što, priznaćete, zaista nije neka obična stvar koja može da se prokomentariše. I kako onda, Ragipe, da napišem običan tekst? Ne postoji šansa! Kosovo nije obična teritorija i ne pruža mogućnost ni za običan život, pa tako ni za obične, svakodnevne tekstove.

I ne mogu da prestanem da se pitam zašto je to tako? Da li smo zaista toliko zaglavljeni u prošlosti, zar zaista ne vidimo da traćimo život u tenzijama, barikadama, pokazivanju mišića i šupljim pričama?

Verujem da to nije baš tako, iako smo apsolutno krivi što smo upali u tu zamku i pristajemo na te igre u kojima mi traćimo naš život, a ne živote naših “lidera”, verujem da su njihovi prilično dobri.

Pa zašto je onda to tako?

Rekao bih da je to stanje koje je potrebno našim političkim elitama kako bi se što lakše održavali na vlasti i uživali sve svoje privilegije. Kroz istoriju su poznati mnogi režimi i propagandne mašinerije koje su stvarale spoljne i unutrašnje neprijatelje čak i kada ih nisu imali kako bi u tom pravcu usmerili mase, tako je najlakše manipulisati. Ne kažem da između Srba i Albanaca nema problema na Kosovu, naprotiv, ali ne mogu da se otmem utisku da sve može drugačije da se rešava, ali da očigledno to nikome nije u interesu.

Ako pogledamo na čemu počivaju vlasti i na Kosovu i u Srbiji, videćemo da je to u najvećoj meri populizam, demagogija i dezinformisanje, kao i pokazivanje mišića u regionu kako bi mobilisali svoje glasačko telo (u Srbiji) i svaka prilika da se okrivi Srbija za sve i svašta (na Kosovu). A ako se zagrebe iza te površine, dolazimo do gomile neuspeha u ekonomskoj, demografskoj, socijalnoj politici, videćemo urbanistički haos širom Srbije i Kosova, kao i korupciju na svakom koraku. To nije nešto što vlasti žele da ljudi vide lako, a to je uvek lakše kada možete okriviti “teroriste iz Prištine” ili “sledbenike Miloševićeve genocidne politike iz Beograda”. 

I princip je isti, bez obzira šta mi sa jedne ili druge strane mislimo o realinim problemima koji postoje. Iracionalno stvaranje tenzija, proglašavanje kojekakvih pobeda na svaka dva meseca, podsmevanje onim drugima, galama u domaćim medijima i poniznost pred strancima.

Sve sa jednim ciljem, a to nije normalan i bolji život ljudi.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.