Zašto ideja “Open Balkan”zaslužuje ponovnu ocenu?

Ideja „Open Balkan”se uglavnom posmatra u negativnom svetlu, ali smatram da zaslužuje ponovno ocenjivanje, u kontekstu da takva struktura može biti korisna u nekoliko aspekata.

0
285

Ideja „Open Balkan“, koja ima za cilj uspostavljanje ekonomskih i političkih odnosa između zemalja učesnica u regionu Balkana bila je aktuelna tema u poslednje vreme. Ova ideja, iako sa vizionarskim namerama, prikazana je kao inicijativa koja nastoji da u jednom obliku „vrati” Jugoslaviju i da to posebno doprinosi interesima Srbije. U tom kontekstu, država Kosovo je imala stav koji se protivio ovoj inicijativi, kojem se pridružila i država Albanija. Uprkos tome, možemo smatrati da takav stav zaslužuje da se preispita.

Prvo, jedna takva inicijativa je prirodna, kako u geografskom, tako i u ekonomskom aspektu. Dakle, reč je o regionalnoj inicijativi i države učesnice na prirodan način gravitiraju jedna ka drugoj. Nadovezujući se na to, ekonomski interesi država (pošto su geografski blizu) ui sto tako isprepleteni. Konkretnije rečeno, za zemlje Zapadnog Balkana zvuči pragmatičnije da međusobno trguju, nego da zahtevaju bilo kakvu trgovinsku razmenu sa zemljama Evropske unije s obzirom na ionako negativno nesrazmerne trgovinske odnose. Sama država Kosovo ima izražen negativan trgovinski bilans i teško je tvrditi da se to može regulisati trgovinom sa zemljama Evropske unije. Kao rezultat toga, barem u čisto ekonomskom kontekstu, ideja „Open Balkan“ može se pokazati racionalnom. 

Kao drugo, stvaranje institucija uopšte služi kao faktor saradnje između država. Pristup liberalizma u međunarodnim odnosima zasniva se na činjenici da države ne samo da mogu da sarađuju, već i da moraju da sarađuju. Nadovezujući se na to, formiranje institucija je korisno jer utiče na povećanje prosperiteta za uključene aktere i istovremeno minimizira konflikt. Štaviše, liberali takođe vide ekonomsku razmenu u pozitivnom svetlu pošto države teže ka tome da regulišu odnose kada su ekonomski zavisne jedna od druge. U tom kontekstu, ideja “Open Balkan” za regionalnu saradnju ima nadu u uspeh jer, bar na osnovu liberalne teorije, postoji neka vrsta nade za institucionalizaciju i racionalnu saradnju.

Kao treće, Kosovo i Srbija su već u procesu dijaloga i teže da prevaziđu razlike, a u jednom dugoročnom periodu jedna takva inicijativa može biti neizbežna. Kosovo i Srbija, iako sa dugom istorijom sukoba, nastavljaju da rade na normalizaciji odnosa kroz proces dijaloga. Iz ovoga se može zaključiti da bi ovakva inicijativa možda mogla biti svojevrsni dobar korak ka međusobnom priznavanju dveju država. Sama Evropska unija nastala je u relativno istim okolnostima i generalno je dobro funkcionisala kao struktura. Tačnije rečeno, EU su formirale države koje su ranije bile u sukobu jedne sa drugima, ali su se kasnije ujedinile da bi stvorile jednu snažnu strukturu zasnovanu na ideji međuzavisnosti, ali u isto vreme i jedinstva. U ovom kontekstu, nema dokaza zašto „Open Balkan“ ne može dugoročno da deluje na ovaj način za zemlje regiona Balkana. 

Ideja „Open Balkan” se uglavnom posmatra u negativnom svetlu, ali smatram da zaslužuje ponovno ocenjivanje, u kontekstu da takva struktura može biti korisna u nekoliko aspekata. Jedna ovakva inicijativa naglašava međuzavisnost država uopšte i sa posebnim naglaskom na njihovu ekonomsku međuzavisnost, čineći da balkanske države intenziviraju međusobnu trgovinu više nego sa drugim, značajno moćnijim, državama u Evropi. Takođe, Kosovo i Srbija rade na unapređenju odnosa i saradnja u ovoj inicijativi je korisna i u tom pogledu. Konačno, ovakva ideja ne zamenjuje potrebu za integracijom u Evropsku uniju, već naglašava neizbežnu realnost balkanskih država za eventualnu saradnju.

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.