Zašto je dobro što nije održan referendum Srbije na Kosovu 

Odluka da se dozvoli održavanje referenduma predstavljala bi ozbiljan propust Kosova u odnosu na Srbiju jer se srpska država do sada pokazala nekonstruktivnom u odnosu na Kosovo.

0
335

U poslednje vreme, pitanje referenduma Srbije je dovelo do toga da se još jednom ponove pitanja koja se nadovezuju na odnos između Kosova i Srbije i, pre svega, razgovaralo se o tome da li odluka da srpska manjina glasa na Kosovu predstavlja jednu legitimnu odluku koja je iznad svega legalna. Na kraju, jedan takav referendum nije održan i ovo se može smatrati kao nešto pozitivno, imajući u vidu implikacije koje su povezane sa ovim događajem. On ne samo da se kao takav suprotstavlja suverenitetu Kosova, nego, u isto vreme, predstavlja jednu radnju preko koje se minira zaštita suvereniteta od strane Kosova naspram jedne Srbije koja je, uopšteno gledano, bila nekonstruktivna u odnosu na Kosovo.
 
Prvo, odluka o održavanju ove vrste izbora je u suprotnosti sa suverenitetom i nezavisnosću Republike Kosovo. Uprkos tome, glavna implikacija jedne odluke da se dozvoli taj referendum bi na posredan način minirala činjenicu da je Kosovo suverena država i jednaka sa državom Srbijom u procesu dijaloga. Treba imati u vidu da jedno od osnovnih načela na kojima se država Kosovo angažovala u dijalogu jeste nepobitni suverenitet i na ovu tačku se ne može vraćati, zato što bi to poljuljalo dosadašnje osnove na kojima se odvijao sam ovaj proces. Na ovaj način, imajući na umu takav negativan domino efekat za proces dijaloga, a posebno za Kosovo, dobro je da taj proces nije uspeo.

Odluka da se dozvoli održavanje referenduma predstavljala bi ozbiljan propust Kosova u odnosu na Srbiju jer se srpska država do sada pokazala nekonstruktivnom u odnosu na Kosovo. Tačnije rečeno, država Srbija nije ispoštovala mnoge sporazume ostvarene tokom procesa dijaloga, ali ostavlja mnogo toga da se poželi i u vezi sa odnosom koji ima prema Albancima u Preševskoj dolini pokušajima brisanja adresa što je percipirano kao svojevrstan pokušaj etničkog čišćenja. Dakle, gledano i sa prizme poštovanja bilateralnih odnosa između dve države, Srbija nije pokazala volju za fleksibilnost što se tiče pitanja Kosova čineći tako da postizanje jednog sporazuma među dvema državama nastavlja da deluje kao jedna daleka realnost. Dakle, suprotstavljanje referendumu sadrži i jednu snažnu moralnu komponentu zasnovanu na nedostatku volje Srbije da unapredi normalizaciju odnosa sa državom Kosovo.

Poslednji argument protiv održavanja jednog takvog referenduma je takođe i nedostatak same  doslednosti u odnosu srpske države prema pitanju Kosova i prema srpskoj manjini. U vezi sa tim, pravnik i profesor Muhamet Kelmendi, u jednoj izjavi za “Bota Sot”, je, između ostalog, rekao da “Beograd stalno izjavljuje da srpska manjina ne treba da prizna državu Kosovo”. Na ovaj način, očigledan nedostatak doslednosti između volje za održavanje referenduma za jedan deo stanovništva za koji, naposletku, nije dobro da prizna državu u kojoj se održavaju izbori, potvrđuje da je država Srbija u velikoj meri usredsređena na ostvarivanje kratkoročnih ciljeva u odnosu na Kosovo (kao što su njene ustavne promene) i nastavlja da bude nezainteresovana za pronalaženje jednog dugoročnog rešenja (kao što to svedoči sadašnja stvarnost) da bi normalizovalo odnose sa jednom suverenom državom koja je sada već uveliko priznata od drugih država. Svaki pokušaj da se fokus pomeri sa ravnopravnosti Kosova i Srbije u procesu dijaloga predstavlja korak unazad u procesu i tako nešto bi trebalo da bude potpuno neprihvatljivo ako se možemo nadati bilo kakvom napretku u ovom procesu. 

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su isključivo autorski i ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja New Perspektive.